Divljak



















Dat ću ti ime, i zvat ću te Divljak.
Podijelit ćemo sreću: ti jer jedini od svoje vrste nosiš ime,
a ja zbog vlastite ludosti.

Već treći dan iznad riječi „Sauvage“ odolijevam napisati „Noble“.

Motajući, osjećam se i frajerski i pičkasto.
Duhan se rasipa i bježi od formi koje mu zadajem.
Cigarete su i ravne i krive, rasute i smežurane.
Postat ćemo dva usklađena akrobata u cirkusu,
ali za sada cigarete kvrgama
podsjećaju na trudnice.
Raduje me ono što nose u sebi.

Ne želim naučiti. (Osim usput,
poput emigranta koji usvaja jezik.)
Želim da mozak, moj stari partner, 
i prsti, moji stari prsti,
nauče.

Učiš me, Divljače, ono davno zaboravljeno: može
i drugačije. Sporo i uz koreografiju.
Ako mi ikad daš ime, bit ću Kina.
Ti si sada moja ceremonija čaja.
  




 














(lipanj 2013.)

The Waiting Point OST




Danas je po prvi puta moj, naš, vaš i opće posvojno-zamjeničan dragi sastav/kolektiv/kružok Japanski Premijeri objavio glazbu iz filma.

Riječ je o eksperimentalnom dokumentarnom filmu Polazište za čekanje redateljice Maše Drndić u produkciji udruge Filmaktiv.







  
Polazište za čekanje  se u engleskoj varijanti zove The Waiting Point. Pa mislim, i Floydi su u početku svoje karijere radili glazbu za eksperimentalni Zabriskie Point, zar ne? Kakva je razlika? Oni su imali LSD, a mi digitalnu tehniku, i shodno tome, priliku da na Tjubu pogledate isječak iz filma.

Preslušajte soundtrack, zbilja je cool. Nije cool u afroameričko-jazzerskom smislu (možda i je, vrag će ga znati, nisam etnomuzikolog), već je dubok, lagan, melankoličan i lijep. Zaslužuju čašicu kvalitetnijeg pića na sofi uz kamin, s blago suznim očima. O filmu da i ne govorim.


Soundtrack stanuje ovdje i ovdje. (hmmm, različiti ali isti, rekao bi stari učitelj iz Karate Kida).