Iskreno vam želim svu sreću. Trebat će vam.
Ovdje ne govorim o jazz klavijaturistima ni o klasično obrazovanim ljudima...ovdje govorimo o prosječnom nekome tko je odlučio započeti svoj put prema karijeri u rock bendu...neafirmiranom, autorskom rock bendu (bendovima koji sviraju gaže i obrade je nešto lakše) bez obzira da li je u pitanju nekakav pop-rock, hard rock, punk, novi val, synth-pop, heavy metal, psihodelični rock ili neki od desetina modernih ili retro podžanrova.
Isto tako, ovaj tekst nije za već etablirana imena prisutna na estradi...ovo je za mlade (i one koji se osjećaju takvima) koji se vucaraju po raznoraznim "Ri-Rock" festivalima, kafićima i sumnjivim pozornicama.
S obzirom da sam na glazbenim pozornicama nekih 20 godina, upozorit ću vas na neke stvari, da se ne nervirate unaprijed.Ili da se iznervirate.
1.) Naučite svirati. Naučite muzičku teoriju i harmoniju. Ne morate bit Rahmanjinov, ne morate biti ultra-brzi solist, ne znam kakav tehničar ili poznavatelj jazz harmonije. Ne morate čak ni znati razdvojiti lijevu i desnu ruku. Ali naučite osnovne akorde i intervale, kad bend bude svirao iz F#7 da to možete dostojno popratiti. Jednim tonom, ali ispravnim. Zato jer:
2.) Gitaristu može pasti na pamet da jednostavnu pjesmu od 3 akorda iz A transponira pol tona više, jer tako pjevaču/pjevačici odgovora. Sve što gitarist i basist moraju napraviti jest maknuti prst jedan prag dalje. Bubnjara boli đon. A vi, vi morate usvojiti čitavu novu grupu neobičnih prstohvata koji podrazumijevaju da kažiprstom hvatate prvo crnu tipku u kvintakordu.
3.) Tegliti klavijaturu svaki put na probu je vrlo nespretno. Bilo bi idealno kad biste ju mogli pustiti u garaži, a doma, za vježbu (ako vježbate) imate neku priručnu klavijaturu.
4.) Klavijaturisti imaju neke opasne moći. Jedna od tih moći je upliv na zvučnu sliku benda. Zbog klavijature, bend može zvučati abrazivnije, u duhu nekakvog indie-rocka, ali pritiskom na jedno dugme priča može postati ljigava poput Olivera Dragojevića 1988. Budite vrlo oprezni sa zvučnom slikom. Nije isto ako bend želi zvučati kao Deep Purple ili Duran Duran.
5.) Upoznajte svoj instrument. Upoznajte osnovnu arhitekturu klavijature, naučite što je oscilator, što filter, što znači ADSR a što LFO. Upoznavanje je bitno jer:
6.) Kao što rekoh, imate moć. Klavijaturom možete ubiti čovjeka. Uopće se ne šalim. Nije šala jer nije smiješno. Koliko god se rock gitaristi voljeli hvaliti "svirao sam tako glasno da je padala žbuka", ovo može imati neke ozbiljne posljedice. Na razglasu od 5 kilovata, ako namjestite rezonancu filtera da samooscilira i pritom spuštate frekvenciju od 20Khz prema 0 Hz možete ubiti čovjeka. Ozbiljno. Nije problem u tome da će vam ton-majstor jebati mater; niti da ćete skuriti opremu vrijednu 5000 eura, niti u tome da će popucati stakla ili padati žbuka. Možete ošteti sluh sebi i drugima, izazvati vibriranje očnih jabučica, grkljana i želuca; ubiti nekoga. Zaista. Upoznajte svoj instrument, i to prvo na slabijem razglasu.
7.) Kad smo već kod razglasa: to vam je sudbina. Na koncertima, gitaristi i basisiti imaju svoj monitoring u vidu 60-vatnog lampaškog pojačala. Bubnjar čuje sebe. Vi i pjevač/ica dijelite sudbinu da morate ići u razglas, ako dobijete neku monitoring-kutiju ispred sebe smatrajte se sretnim. Ionako ćete čuti samo gitaru i bubanj.
8.) Tome možete doskočiti ako nabaviti klavijaturno pojačalo, posebno pojačalo širokog opsega. Ako koristite gitarsko pojačalo, spržit ćete ga za mjesec dana. Ako koristite bas pojačalo, visoke frekvencije će biti donekle prigušene i "sudarat" ćete se s basisitom u frekvencijama.
9.) Kad već rekoh "upoznajte svoj instrument" postoji još jedan razlog za to: svi drugi instrumenti se mogu po volji, intuitivno i bez muke stišati, postati odsječni ili prigušeni. Klavijaturist može "prorijediti" svoje sviranje, ali to je to osim ako nemate pri rucu brzu opciju (potenciometar) za skraćivanje trajanja tona, expression pedalu ili umješnost u korištenju dinamičkih tipki. Priznajmo jednu istinu: klavijatura je puno primitivniji interfejs za komuniciranje s ljudima od žičanih i udaračkih instrumenata.
10.) Upoznajte povijest i razvoj svog instrumenta. Tek poslije ćete shvatiti zašto je to bitno. Gitarist zna da Gibsona treba zavoditi a Fendera silovati; zna razliku između Stratocastera i Telecastera, a tu razliku zna i čovjek u publici ako mu je mio rock 'n' roll. To što svirate Korg 01/W ili Roland XV ne znači ništa, a trebalo bi. Upoznajte barem epohe razvoja klavijatura, neke osnovne predstavnike i način na koji su utjecali na razvoj zvučne slike pop-muzike.
Nabrojao sam deset točaka, sad ću nabrojati neke stvari koje sam trebao spomenuti prve:
11.) Saznajte, što je preciznije moguće, što hoćete, što nećete, kakav vam instrument treba, i koliko njih: ono što vam u rock bendu treba, to je vrijedna mazga koja trpi transport. Raščistite sa sobom koji žanr ćete više-manje svirati u bendu: klavijatura koju sanjate za vlastiti elektronski solo album ne mora biti pogodna i za bend. Zapravo, sigurno nije.
12.) Odlučite se želite li digitalno ili analogno, veliko ili malo, novo ili staro, skupo ili jeftino. Zavisi i od toga da li ste u bendu "tapiserija", ili "melodičar" ili naprosto stvarate šumove i efekte. Ili sve pomalo.
13.) Također, dobro razmislite da li želite da je vaša mašina u stanju vrtiti "loopove" i sekvence - to stvara svu silu problema sa sinkronizacijom kad je bend u pitanju. Želite li biti DJ ili rock glazbenik?
14.) Razmislite da li želite koristiti kompjuter na pozornici - desktop kompjuter sa 16-inčnim monitorom ne dolazi u obzir jer izgleda smiješno, a i razletit će vam se na sve strane kad drugi članovi benda grunu i počnu skakati na pozornici. Druga varijanta je laptop - njega koristite samo ako je zaista pouzdan, ne smrzava se, ne radi probleme s protokolima i softverom. Znači nikad. Poanta je:
15.) Treba vam pravi instrument. Komad namještaja. Ako već i korisitite laptop sa fancy logotipom jabuke, potrudite da se vidi da stišćete tipke. Jer svirate u rock bendu, i NITKO neće cijeniti vaše kliktanje mišem, koliko god vi sekvenci programirali i slojeva zvuka brižljivo složili. Bubnjar vas ionako mrzi zbog toga jer ON mora pratiti tempo elektronske sekvence umjesto da ostatak benda prati njega.
16.) Što nas vraća na "prave" klavijature. Jedna je OK, dvije su maksimum, imati tri ili više klavijatura na pozornici u današnje doba je naprosto pretenciozno. Uostalom, stalak za jednu klavijaturu košta 100 kuna, stalak za 3 je čelična konstrukcija koja košta mjesečnu plaću.
Gornja granica pretencioznosti.
17.) Kad smo već kod kod stalaka, imajte najmanje jedan, a s obzirom da ste čovjek kojem se može desiti da neke stvari zaboravi, i s obzirom da se stalak može rasklimati, računajte na to da ćete dobar dio svoje karijere svirati na improviziranim pisaćim stolovima, stolicama, daskama za peglanje...ali najčešće kašetama za pivo.
18.) Veliko pitanje je - staro ili novo? Digitalno ili analogno? Stare klavijature imaju svoj šarm. Nije kao kod gitare: želite zvuk kakav je "nekad" bio, naprosto uzmete gitaru i lampaško pojačalo. Ovdje vam treba stara klavijatura - ili moderna klavijatura koja vjerodostojno radi posao, ali u tom slučaju morate znati koje moderne klavijature rade taj posao kako valja. Drugo, analogne klavijature će se resetirati ili zajodlati ako u prostoriji padne napon - a to će se desiti uz sva ta pojačala na koncertu, jer nemate dovoljno priključaka. Ako imate digitalnu klavijaturu, one će se resetirati i konfugirati nazad točno na onom mjestu gdje ste memorirali parametre - ali im, kao kompjuteru, treba vremena da podignu sustav, ponekad i čitavu minutu. Pa se vi ispričavajte publici.
19.) Još jedna stvar: uvijek imajte nekakvu rezervu: jeftinu klavijaturu, bilo što, samo da može napraviti "bip" ukoliko vam glavna zvijezda otkaže poslušnost. Ili nabavite ksilofon i imajte ga pored sebe, njemu elektronika neće pomrsiti račune.
20.) Vi ćete kod kuće provesti sate uživajući u jednom jedinom tonu i njegovim slojevima, mrmorenjima, interakcijama i pulsevima. I koliko god se trudili i napravili nevjerojatno kompleksan zvuk sa 16 slojeva klavira i violina i osipajućim zvončićima i šumom vjetra i zovom sirena, onog trenutka kad grunu gitara i bubanj ništa se od toga neće čuti, svejedno je da li svirate električne orgulje ili stari Nokijin mobitel; smatrajte se sretnima ako čujete nekakav "biiip" iz razglasa.
21.) Kad smo već kod toga, koliko zvukova može proizvesti vaša klavijatura? Pedeset, sto, milijun? Ne. Odgovor je: pet zvukova. Jer kad ste na probi i svi oko vas dižu buku, ti zvukovi su:
a) nekakav osrednji klavir,
b) nekakve osrednje orgulje,
c) nekakva upotrebljiva synth podloga, možda violine, možda duhači,
d) synth zvuk koji vam se sviđa (1),
e) synth zvuk koji vam se sviđa (2).
22.) Umalo da zaboravim: IMAJTE uvijek uza sebe produžni kabel za struju.
Slijedi nekoliko stvari koje se odnose na vaše kolege iz benda:
23.) Ako sam klavijaturist nije autor pjesme, obično će autor uletiti sa nečime u stilu "zamislio sam da klavijatura zvuči tako i tako". Hej. Ja ne govorim basistu da prijeđe na kontrabas ili trombon. Moj zvuk je moj; postoji granica kompromisa do koje mogu ići, ali nakon toga, odjebite.
24.) Isto tako, kad se radi nova pjesma, možda mi je dosadio isti zvuk klavira, i treba mi vremena da pronađem novi zvuk za koji mislim da će odgovarati. Imajte strpljenja s nestrpljenjem ostatka benda.
25.) Često će vam se desiti da autor/voditelj benda kaže "bilo bi dobro da ovu dionicu svira klavijatura umjesto gitare", eda bi gitarist mogao svirati nešto drugo ili solirati preko toga. Objasnite, vrlo strpljivo, da vrtiti tri akorda na gitari dok cijelo vrijeme zvoni prazna E žica ne zvuči jednako dobro na klavijaturi. Treba tražiti druga rješenja.
To je to. Ostalo je još nekoliko stvari vezanih uz klavijature i klavijaturiste, a one su sociološke:
23.) Iz nekog razloga, ljude vole čačkati po tuđim klavijaturama, čak i dok svirate. Nitko neće iz čista mira uzeti tuđu gitaru u ruke, ili za vrijeme pauze sjesti za bubanj. Ali klavijature su druga priča; nova košta oko dvadeset tisuća kuna, zašto ne bi svaka pijana budala iz publike malo svirala na njoj? Imate puno pravo zaustaviti koncert usred pjesme i tražiti da se dotični seronja ukloni.
24.) Po meni, klavijature se strahovito ekspresivan i seksi instrument. Koliko god bend ne-bio Motorhead nego intelektualno-emocionalan, uvijek se rock instrumentarij svodi na falusoidni komad drveta. U 70-ima su klavijature imale muda; s pojavom punka i novog vala su dobile na konciznosti izričaja ali su postale štreberski instrument; na klavijaturistima novih generacija je da ponovo razbiju tu predrasudu. A klavijature mogu zvukovno vrištati, orgazmično dahtati, pokriti zvučnu sliku onako kako nijedan instrument ne može. To ne znači da morate biti Keith Emerson ili Jon Lord pa rušiti klavijature o pod ili ih polijevati benzinom i paliti; ali svakako se može poraditi na njihovoj vizualnoj atraktivnosti. Klavijaturisti su statični i ne šeću po pozornici (a sačuvaj bože 80-ih godina i prijenosnih klavijatura); pomirite se s tim da ćete uvijek biti negdje u kutu, iza, i da ćete jednom rukom udariti o zid; međutim klavijaturisti mogu koristi neke moderne ekspresivne tehnike; moderne Rolandove mašine koriste video-projektore spojene MIDI kontrolerom na klavijature ili koriste V-beam, što znači da pomicanjem ruke prekidate lasersku zraku da bi modulirali neki zvukovni parametar. Tu je i vokoder, današnji Akai i Korg mini-synthovi nude tu vrlo ekspresivnu opciju za male novce.
25.) Sada imam osjećaj da bih mogao navesti još 25 točaka. Možda neki drugi put. Poanta je, rock 'n' roll zahtijeva dvije stvari: da su pjesme dobre, i da je publika zabavljena. Ja sam znao stavljati jedan kraj kabela u usta da bih modulirao zvuk (što je sasvim izvedivo ako ZNATE da se vrijednost parametra određene synth-komponente mjeri u niskim voltažama), i općenito bio puno ekspresivniji s malim, monofonim klavijaturama nego sa velikim radnim stanicama od 7 oktava. Neobičnost škatule koju svirate će privući ljude. Ekspresivnost također. Vaša iskrenost ponajviše. Ono što vam treba je interaktivnost, ekspresivnost koja se može postići pomakom ruke. NE ustručavajte se koristiti efekte, odjeke i distorzije. To je u stanju jedan mali lokalni bend gurnuti u sferu Pink Floyda. A uza sve to, ne pretjerujte. Između jednostavnog i kompliciranog, odlučite se za jednostavnost. Kompliciranje je isto okej, ali na svojem mjestu i u svoje vrijeme, i drugi muzičari vam moraju onda dati "prostora".
I kao bonus-savjet: čuvajte se savjeta raznih nadri-muzičara. Uključujući mene.
