I to se konačno moralo desiti.
Nakon niza skandala, kriza, boljih i lošijih Papa, Svetu Stolicu je
zauzeo jedan od najmlađih Papa u povijesti – čovjek kojeg su rijetko
oslovljalali njegovim papalnim imenom, a najčešće zvali Karizmatik ili Papa
Koji Se Smiješi. Papa koji je svoje mise i govore pred masama diljem svijeta
često održavao u emotivnim suzama, Papa koji je svoje enciklike posvećivao
radije univerzalnom pozivanju na ljubav nego tananim uzlovima i mršenjima
eshatoloških analiza.
U nizu putovanja po svijetu, u nizu obraćanja masama, u nizu
konferencija za novinare dešavali su se svakojaki ispadi. Neuspjeli atentatori,
aktivisti, čudaci, narkomani, očajnici željni utjehe. Dok jednog dana u
katedralu prepunu ljudi i reporterskih kamera nije došla i ona, čvrste
odluke da ustraje u svojem naumu.
I to se konačno moralo desiti.
Žamor je zasuo katedralu kad je
gola žena istrčala naprijed a službenici sigurnosti reagirali nakon sekunde
popraćene konfuzijom.
„Stanite“, poviče Papa ustavši iz
stolice. Ljudi iz osiguranja, njih četvorica koji su mladu ženu već nosili
vodoravno poput kakve daske, stadoše i okrenuše se.
„Spustite je, molim vas. Umiri se,
dijete, neće ti nitko ništa. Gospodo, bez straha, ova gola dama sigurno nema
kod sebe oružje za atentat.“ Smijuljenje mase malo ublaži nelagodu. Reporterske
foto-bljeskalice su šarale katedralom. Odnekud se nađe dugačak baloner i par
ruku prekrije ženinu golotinju.
„Kako se zoveš, djevojko?“
Žamor utihne, a njezin glas, tih
i nesiguran nakon trenutka oklijevanja ispuni brod katedrale.
„Christina, Sveti Oče.“
„Koliko imaš godina?“
„Osamnaest. Od...prije mjesec
dana.“
„Hoćeš li, molim te, meni i svima
ovdje objasniti zašto si u ovu pastvu ušetala gola?“
„Zato jer Vas želim, Sveti Oče.“
Žamor poput plimnog vala naraste
do urlika. Mlada žena s pogledom u očima koje su odavale poremećen um kao da se
napojila energijom buke i podigne svoj glas kroz kakofoniju do gotovo
histeričnog registra.
„Znakovi
Nebesa su mi rekli da me podržavaju u mojem naumu...i sjedinit ću se s Vama! Naočigled sviju! I
to će biti...“
Urlik mase nadglasa ženine
rečenice, negdje se začu zveket kao da se nešto srušilo, a reporterske
bljeskalice su udvostručile frekvenciju.
Karizmatik raširi ruke i zatraži
tišinu. Svjetina se smirila, ali je i dalje šušljetala.
„Christina. Hoćeš li molim te,
ako ti je po volji, prići ovdje i pokazati svoje tijelo?“
Šušljetanje se produbi u registru
i ispuni nevjericom. Stišavalo se kako je ona lagano koračala naprijed i
maknula baloner sa sebe. Potpuna je tišina nastupila kad je svjetlost ocrtala
njezine male grudi, rebra, trbuh, stidne dlake i vitke noge.
„Imaš lijepo tijelo.“
Gomila ispusti unisoni uzdah, a
ona se nesigurno nasmiješi, ne znajući do čega će je dovesti ovaj neočekivani
scenario.
„Ja mogu pogledati u tvoje
tijelo, jer ga ne želim.“
„Ali Oče, ja sam ta koja...“
„Moja borba protiv napasti tijela
je moja borba protiv iskušenja i draga je Božjim očima.“
„Oče, meni se ukazalo...da ćemo
nas dvoje, pred Bogom i ljudima, da svi vide...jer...“
Amplituda žamora ponovno nadglasa
poremećenu ženu. Papa još jednom raširi ruke da bi ga čuli.
„Christina, ti tvrdiš da si
dobila glas od Neba, a ja ne mogu suditi da li je tvoj um poremećen ili si
zaista primila vokaciju. Ako je istina da si primila Glas da ti i ja trebamo
stupiti u odnos u ovoj crkvi pred svima jer misliš da bi to bilo Bogu drago,
onda shvati, to se već desilo.“
„Mi...“
„Mi – muškarac i žena u srazu iz
ljubavi jesmo upravo imali odnos na očigled sviju, i ne bi se mogao desiti sada
i ovdje bez nas oboje. A ako tražiš ono puteno u tome, onda znaj da smo ti i ja
upravo zbog tvoje golotinje pobudili napast ovdje prisutnima, kardinalu i
svećenicima. Imala si pravo kad si rekla da je to znak s Nebesa. Jer neki od
njih će u svojoj duši možda pokleknuti u napasti putenosti, a neke će ova
ljubav filtrirati iznad iskušenja u visinu Božje milosti.“
I Papa se nasmiješi, a Christina zastenje
od epifanije.
(veljača 2012.)
Nema komentara:
Objavi komentar