Poput autobusa idu, nose, smrde
na stanicama, tumbaju se na kvrgavoj cesti. Poput autobusa crvene boje – a to
je u nekom drugom gradu - uz rđu na spojevima, teško mijenjaju naučene linije. Poput
autobusa, nisu nove ni kad su najnovije.
Uljez je putnik po potrebi
putnika. Uljez je kontrola, uljez je pijanac ili društvo. Uljez je nekad tišina
i potreba da netko zaurla i učini makar nešto suludo.
Tuđi autobusi su siluete u
prolazu. Lica putnika još sivlja ne rade grimase dok motori na raskršću rran
rran.
Poput autobusa, novi dijelovi za
staru krntiju: sinteza krvotoka što god on u stvari bio. Pljusak mijenja i
unutarnju mikroklimu: nikad značajno ali uvijek dovoljno da.
Toliko je distrakcija da prelaze
u šum. Industrija flomastera je simbiont u pulsu naslona sjedišta. U autobusima
spoznajem težinu tijela putnika: rijetko mi stanu na nogu, ali osjetim kako se
povlači naslon gdje sjedim kad iza mene ustaju.
Poput autobusa je sve.
(svibanj 2013.)
Nema komentara:
Objavi komentar