Divljak

Dat ću ti ime, i zvat ću te Divljak.

Podijelit ćemo sreću: ti jer jedini od svoje vrste nosiš ime,

a ja zbog vlastite ludosti.

Već treći dan iznad riječi „Sauvage“ odolijevam napisati „Noble“.

Motajući, osjećam se i frajerski i pičkasto.

Duhan se rasipa i bježi od formi koje mu zadajem.

Cigarete su i ravne i krive, rasute i smežurane.

Postat ćemo dva usklađena akrobata u cirkusu,

ali za sada cigarete kvrgama

podsjećaju na trudnice.

Raduje me ono što nose u sebi.

Ne želim naučiti. (Osim usput,

poput emigranta koji usvaja jezik.)

Želim da mozak, moj stari partner, 

i prsti, moji stari prsti,

nauče.

Učiš me, Divljače, ono davno zaboravljeno: može

i drugačije. Sporo i uz koreografiju.

Ako mi ikad daš ime, bit ću Kina.

Ti si sada moja ceremonija čaja.

  

 

(lipanj 2013.)