Divljak



















Dat ću ti ime, i zvat ću te Divljak.
Podijelit ćemo sreću: ti jer jedini od svoje vrste nosiš ime,
a ja zbog vlastite ludosti.

Već treći dan iznad riječi „Sauvage“ odolijevam napisati „Noble“.

Motajući, osjećam se i frajerski i pičkasto.
Duhan se rasipa i bježi od formi koje mu zadajem.
Cigarete su i ravne i krive, rasute i smežurane.
Postat ćemo dva usklađena akrobata u cirkusu,
ali za sada cigarete kvrgama
podsjećaju na trudnice.
Raduje me ono što nose u sebi.

Ne želim naučiti. (Osim usput,
poput emigranta koji usvaja jezik.)
Želim da mozak, moj stari partner, 
i prsti, moji stari prsti,
nauče.

Učiš me, Divljače, ono davno zaboravljeno: može
i drugačije. Sporo i uz koreografiju.
Ako mi ikad daš ime, bit ću Kina.
Ti si sada moja ceremonija čaja.
  




 














(lipanj 2013.)

1 komentar:

bezimenaulica kaže...

"Motajući, osjećam se i frajerski i pičkasto."
S ovim se definitivno mogu poistovjetiti!

UBR - mislim da Divljaka treba malo namočiti, presuh je. (bemti, kak ovo glupo zvuči!) Navlažiti? (isto!)

Pozdrav :)