Kako sam postao middleman (IV. dio - Cover my arse)





Chena sam rijetko viđao. Bio se opustio, i uglavnom radio u jutarnjoj smjeni. Meni je prepustio popodneva s mlađim menadžerom, Malim Fongom. Koji me je jednog dana pozvao na red.

„Čuj, kakve su to stvari s tim omotnicama? Što radiš ti? Ima li nečega što ne znam?“
O, znaš ti dobro, Mali Fong. „Ima nečega što ne znaš o meni. Ja ovdje radim kao običan prodavač, ali sam bio menadžer u prethodnom dućanu. Tako da znam sve male trikove na blagajni. Nisi se nikad zapitao kako to da cigarete za Maggie provučem kroz kasu, ali kad brojiš novac nikad nema manjka?“
„Zašto? Kakve to veze ima?“
„Znaš li koja je prvi stvar koju napravim kad se vratim s lunch break-a?“ Na pauzama bi me on zamjenjivao na kasi. „Provjerim zadnju transakciju. Hop, refund! Deset kutija cigareta. Dva puta tjedno šezdeset eura, nije loše!“
Šutio je.
„Slušaj“, rekoh tiše, „znam za tu caku i znam za izvor. Nije me briga. Neću nikome reći. Ja pokrivam tvoju guzicu, ti moju, okay?“
Šutio je. Ali je klimnuo glavom.

Mutual respect. Nisam pokrivao nikakvu Fongovu krađu, ne u klasičnom smislu te riječi. Nisam potkradao Declana – čovjeka koji mi je, u krajnjoj liniji, dao posao. Kad se radi narudžba, cigaretne kompanije pošalju jedan dodatni paket besplatno, zavisno od količine naručenog. On se ne nalazi na invoice-u. On ne postoji. Može ga se popušiti ili prodati kao ekstra profit.

Uostalom, u velikoj šemi stvari, brinuli smo za dućan, njegovu sigurnost. Čak smo i povećavali promet. Na vrlo bizaran način. Narkomani u krizi su podizali promet.

U jednoj jutarnjoj smjeni mi je uletio Kieran. Oko deset.

„Bok stari moj, je li ti Paddy ostavio omotnicu sinoć?“
„Kieran, gubi se. Gubi se iz dućana da te ne vidim!“, procijedio sam kroz zube.
„Ma daj čovječe frka je. Pa zašto...“
„Kieran, budalo, šef mi je ovdje! I gleda pult preko kamere. Izlazi van i vrati se popodne!“
Šapat je urlao: „Frka mi jee!“
Ukipio sam se. „Kupi nešto.“
„A?“
„Kupi nešto, ti idiote!“ Gađao sam ga munjama kroz profesionalno lice.
„Pa, uh, dobro, daj mi kutiju Mayfair-a. Plavog, kad već...“
„Kieran, ti budalo, cigarete su iza mene! Omotnica je ispod pulta! Izvoli kupi kartu za Dublin Bus, ili bon za mobitel, ili se gubi van iz dućana!“
„Dobro onda, daj mi pet eura kredita za Vodafone.“
Isprintao sam kredit, nonšalantno pružio ruku, nasmiješio se i rekao najtvrđim istočnoeuropskim naglaskom:

„Fajv juro, pliz.“



Peti dio - Pride
(srpanj 2012.)

2 komentara:

L.S. kaže...

Čekam 5. dio. S nestrpljenjem. :-)

Alen Kapidzic kaže...

A ja mislio da si ti studirao "gore"...