Higgsov bozon - in, ljubav Božja - out; ispovijed Fausta u 2012. (esejistički monolog)



















Za ljubav Božju, Oče, pomozite mi od pomračenja uma, imam potrebu izgovoriti: bilo bi najbolje da kršćanstvo nestane. Hoćete li primiti breme moje ispovijedi, i hoće li to zaista biti ispovijed?

Razmislite malo, Oče. Je li vaša vjera „dobro“? Ako jest, otkud Vam pravo da budete sebični i ustrajete u toj dobroti?

Djeca Božja, čovječanstvo, neprestano obasipaju plimnim valovima pitanja. I svaki puta odguruju Boga dalje jedan korak. Svaki puta kad se pojavi nova teorija relativnosti, novi kvantni paketić, novi Higgsov bozon. Možete pokleknuti, Oče.

Ili Vaša vjera može ustrajati u iskušenju i uzvisiti se u još veće visine.

Do kada, Oče? Kuda to vodi? Nije li Vas strah te groteske, novog vala konfrontacija, trenutka kad će se preopterećena vaga prevrnuti, trenutka kad će magnetska bipolarnost izmrcvariti ljudska tjelesa i duše jače od vatri iz posljednjeg paklenog kruga?

Sin Božji i njegovi sljedbenici su najveća imena umjetnosti. Jedan artistički performans koji traje dvije tisuće godina. I ne erodira, nego je sve groteskniji i sve bolji u svojoj artističkoj izjavi. Posmatrač može razmišljati kako se dojmovi veličanstvenosti mijenjaju kroz godine, zadržavajući svoju veličanstvenost. Najveći umjetnički performans u povijesti čovječanstva. I najtvrdokorniji ateist-kritičar može na to djelo uputiti samo nijemi „bravo“. U veličanstvenosti djela meni straši encore.

Ne mora Vam biti nelagodno zbog mene, Oče. Iz Vaših redova, Vaši misionari, svaki puta kad bi išli čistih srca, od Chichen Itze do Manile, neminovno bi postali advocatus diaboli. Znate to.

Možda se valjam u vlastitoj taštini kad mislim da Vam je nelagodno. Možda ste čovjek široke duše, spremni na razumijevanje i oprost. Možda ste pravi pastir koji i grozničavog mene može primiti u svoje okrilje. Jer Bog je ljubav.

Bog je ljubav. Agape, zaista. Svugdje na ovome svijetu, to je esencija svega. I u svakoj religiji, to nećete poreći.

Ta ljubav je morska trava u priobalju. S jedne strane, veličanstveni ocean, s druge kontinent. Valovi ju ljuljaju, kamen odgovara protusilom. Religija je morska obala viđena iz zraka. Valovita, zapjenjena, spektakularna i dugačka.

U morskoj pjeni, trava se jedva vidi. Ponekad se pitam da li je uopće tu.

Ali bitno je da je tu. Ljubav, zar ne?

Je li zaista? Neću Vas šamarati faktografijom ni znanstvenim skepticizmom, Oče, čuli ste te argumente stotinu puta. Ljubav. Kad je australopitecus u dolini rijeke Omo prestao pariti se i počeo voditi ljubav. Ili njegov praunuk, sad već homo, koji je dosegnuo bihejvijoristički modernizam i prigrlio apstrakciju. I kuda nas je ljubav vodila svo ovo vrijeme, Oče? Jer njezino naličje su djela. A znate kakva djela djeca Adamova mogu učiniti.

Nismo li evolucijska greška? Nisam prvi koji se zapitao. Ali ako nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku, je li počinio grešku iz ljubavi?

Analiza stvara košmar u neuronima. Jesam li ja onaj isti Faust koji svoju dušu prodao vragu i rekao „Slatka analitiko, ti si me zanijela“?

Možda je bolje bez prekomjernih analiza, Oče. U tupilu je veća utjeha. Samo, nosi me onaj isti prokleti plimni val čovječanstva koji ruje po pitanjima. I vraća nas u ovoj priči na početak, početak paklenog kruga.

Jesam li ja Vama potreban, Oče? Ja ili neki bolji iskušitelj koji će armirati temelje Vaše neprikosnovene vjere? Jesam li ja posrnuo, Oče? Ako jesam, ne morate mi pomagati da se uspravim. Samo mi pokažite taj kamen o koji sam se spotaknuo. Bacite pogled na njega.

Ne, nisam zajedljiv, Oče. Umoran sam od cinizma. Prošli su dani kad sam mahao Thomasom Dischom i njegovim antipanegiricima o tome kako je logor zvan svijet Bog uredio po istom principu po kojemu je uređen Auschwitz, kako u logoru možete biti kažnjeni čak i ako ne učinite ništa loše, kako Bog u svijetu-logoru osuđuje nevinu djecu na oganj, kako je Bog uveličani Eichmann. Kako će jednog dana Eichmann biti proglašen blaženim. Jer Papa Pius XII koji nije protestirao protiv holokausta to već jest. Danteov Pakao nema čime preplašiti logoraše Buchenwalda."

Umoran sam od toga.

Htio bih da ranim u crkvu Njegovu.
Htio bih osjetiti blaženstvo dok mantram Krišnino ime.
Htio bih da mi u ekstazi poteku suze dok u vrtu ruža klanjam namaz.

Ali ta morska obala. Same gole stijene.








 (srpanj 2012.)



3 komentara:

Enver Krivac kaže...

higgsov bozon je nevažan za živote 99,99 posto ljudi.
ljubav božja je politička igra.
ljudi su robovi kapitalizma.
ljudi su robovi čega god izmisle.
bog nije ljubav nego referendum o medicinski potpomognutoj oplodnji.
evanđelje po marku pokralo je homerovu odiseju i pravi se grbavo.
budizam je neizvediv.
židovi su samodopadni.
hinduisti su smiješni.
o islamu se ne smije ni razgovarati.
smisla nema. postoji samo preživljavanje.
jedini spas je nihilizam.
prigrlite veliko whatever.
zaradite novac i ne ljuljajte brod jer nekoliko tisuća godina ljuljanja proizvelo je samo i isključivo mučninu.
ovo je planet koji naplačuje lijekove i internet, vodu i struju.
ovo je planet koji ne mari za vaše bolesno dijete, dignuti kurac ili laži u ugovorima o radu.
ne postoji ništa što možete učiniti po bilo kojem pitanju.
radnička prava su poštapalica.
prosvjetljenje je vic.
umjetnost je izmišljotina.
licemjerje za budale.
hranu na naše stolove donosi nečiji oprani novac.
na svakom mjestu je krivi čovjek.
na svakom mjestu je pravi čovjek.
sve je na svom mjestu.
ni jedan kamen nije na svom mjestu.
iluzija kontrole i slobode.
potpuno je nevažno jeli nešto dobro ili loše, plus ili minus, božje ili nebožje, pravedno ili nepravedno.
nikog nije briga za ičije probleme.
najmanje, ako hoćete, boga.
al ni 'njega' nećete.
zato šutite i nastavite raditi.
zarađujte i trošite po njihovim uvjetima i šutite inače ćemo vas mi ušutkati.
nikada nećete ništa promijeniti.
ukinite studije.
ukinite studente.
ukinite sindikate.
ukinite sva prava svima.
otvoreno nazovite stvari pravim imenom.
vratite faraone i konc-logore.
ionako su već tu.
ionako u njima radimo samo zato da bi i dalje mogli raditi.
ova zemlja je hrvatska.
ova zemlja je odvratna.

Enver Krivac kaže...

al tekst ti je fora. :)

Moris Mateljan kaže...

Evo ti još jedan Faustov citat: "Pa ovo je pakao, ja nisam van njega."


Ili još jedan Dischov: "Marioneto zla, poništi sve. Poništi sebe, i nas."