Ponuđeno mi je vino. Bolje da umuknem i pijem. Vino. Uvijek jeftini ocat u ovom podneblju. Ali – bit ću iskren – ionako se nema što za vidjeti: standardna plaža, isto more i isti Bog daju iste blagoslovljene poljupce na naša čela, vesela ili namrgođena, ali uvijek ista.
Bilo je neizbježno da se razbjesnim: nebo je i dalje tamno plavo, glupe zvijezde podrugljive. Osjetili smo da moramo biti zajedljivi prema mjesečini. Nudimo joj bljuvotinu, iscjetke, esencijalnu nečist, a iza svega toga opet nam je naređeno da budemo ganuto sretni jer svijet je tako glupavo lijep.
Ponuđeno mi je vino. Pijem.
(srpanj 1994.)
Nema komentara:
Objavi komentar