Odavde je put upravo okrutno otvoren. Odavde, mogućnosti šamaraju trzajući se poput dekapitirane zmije. Odavde, od bjeline, nebrojena grananja vode do plastičnih slika o fiktivnim ljudima, do najtežih integrala sirotinje, do gladi autora za bljeskalicama reporterskih ubrizgavanja, do neopisivih petlji čiji svaki zavijutak plimni je val što oprat će duboko u mozgove nevinih svjedoka, a petlja će napraviti puni krug nazad do autora u izrazu čvrstom poput predanosti svih ideja za koje je čovječanstvo bilo spremno umrijeti.
Ipak, bjelina papira najteže skriva refleksiju tebe samoga; nemuštu ideju koja krije prštavu jezgru; fantastičnu misao koja zapet će za nekoherentnog dobošara, uzrujanost i vrpoljenje na stolici kad saonice jednostavno prestanu kliziti jer su zapele u bljuzgavici samokritike, prokleti vrutak ideja koje će preteći onu prvu, najbolju, koja se nije stigla ni razviti.
(ožujak 2012.)
4 komentara:
"odavdje" inače izgleda ovako: "odavde". Jel ovdje kod tebe zbog nekog posebnog razloga dodano "j"?
Je li neznanje dovoljno poseban razlog? Ispravljam.
zašto mi moramo biti jezikove kuje kad je jezik stvoren da bude naša kuja?
Šta ne ide: "U početku bijaše riječ."? To je valjda prije nas. E, zato smo mi jezikove kuje. OK, Moretto, vrati na "odavdje" samo da zajebemo Bibliju! :-)
Objavi komentar