Hvala

Hvala svima koji su jučer došli slušati prozne radove naše neformalne književne skupine. Nama je bilo super, nadam se i vama.

Veliko hvala i Marku Gajskom, koji je omogućio rastresenom autoru koji je zaboravio USB da isprinta svoje radove. Trebao sam zahvaliti na licu mjesta, pred publikom, ali trema je učinila svoje.  Da, trema. Dvadeset godina sam na pozornicama, literarnim, vojnim, teatralnim ili glazbenim, ali do sada nikad još nisam čitao prozu.

Hvala vam na glasnom i toplom pljesku.

Hvala kolegama i kolegicama iz "Pokojnih", hvala svima koji se u ovom gradu nečim bave, bila to književnost, glazba, teatar, ples, film ili preseravanje uz kavicu. Nešto se zavrtilo u ovome gradu. Ili u mojoj glavi.

Hvala i jednoj izuzetno lijepoj djevojci koja mi je uvećala faktor treme za deset. I Krakena u želucu. Neka. Vidjet ću te ponovno.

Razbacujem se zahvalama pretenciozno kao da sam u najmanju ruku objavio knjigu od tisuću stranica, a bila je riječ samo o jednoj lijepoj večeri. Ali kvragu, ljudi uvijek zaslužuju da im se kaže hvala. Ne zamjerite, ja sam emotivac, i volim patetiku.

Naposlijetku, hvala svima koji su posjetili ili će posjećivati ovaj blog. Danas sam dostigao 500 posjeta - za jednog anonimnog autora čiji je blog star manje od mjesec dana, to nije mala stvar. Poletjet ću, ljudi.


Nice wings, Icarus!


3 komentara:

Unknown kaže...

Lijepo je zahvaliti se, Moriše, a ti to i lijepo činiš.

A što se tiče posjeta, to ti je zato jer te ja šeram na momo FB profilu.

:-)

Moris Mateljan kaže...

Šeraj legendo, dabogda Sheraton naslijedio.

Zoran Žmirić kaže...

Totalno Yes!