Talitha (ulomak)



I. slika


Dođe mi da raširim ruke i zavrtim se poput čigre, išamaram sva lica na ovom prijemu, serijski. Idu mi na živce svi oni kojima sam pljuvačnica svaki put kad u bezvrijednim dijalozima okrznu plozivne konsonante, i bez toga uočavam njihov vonj. Kao da vidim: lickaju se kući pred starinskim ogledalom, sav stari namještaj škripi.
*
Dođe mi da potrgam sve slike sa zidova ove izložbe i spalim ih na lomači, trenutak gnjeva zamjenjujem stidom usred artističke izjave jer mi upaljač ne radi, a ne mogu se osloniti na dušmanina za pomoć, čak ni ako je taj dušmanin benigna bubuljičava buba s benkicom i naočalama kritičarskih okvira.
*
Potom bih zgrabio vitku djevojku u kutu te izložbe onu čije oči su mikroskopom uvećani kristali snijega obojani u boju čije ime se ne izgovara već sam pogled na nju nudi kao asocijaciju najherbalnije spomenare.
*
Grubo bih ju ulovio za ruku i urlao na nju pa ako ne možeš razumjeti moje riječi daj shvati moj bijes i vidjet ćeš moju iskrenost, upozorenje: mažu te, farbaju, to je memljivo, to je premazano svim obmanama, to je umjetnost jedino u majstorstvu egoizma autora da zavara samog sebe. Poželim izaći van i disati eksterijere nezagađene terpentinom primorskih slikara tanjih od najtanjih kistova koje nisu u stanju koristiti da bi dočarali one sitne grančice u krošnji.
*
Već vidim sebe kako vučem djevojku s očima kristalografije za ruku; nepripremljen sam ali smislit ću već nešto; evo, već znam; idemo u moj auto, obići ćemo sve šume gradskog zaleđa u blago sinusoidalnoj putanji, zaustavit ćemo se na najluđem vidikovcu gdje ni noći kenozoika nisu uspjele skriti veličanstvenost sedimentnih formacija; ovo su fosili u vapnencu; svuda su oko tebe ako malo pogledaš.
*
A kad moji monolozi u kristalookoj probude smirenost riječi će prijeći u najtiši mrmor, šum,
isti onaj ton čiju amplitudu smo iscrtali u vožnji autom kroz šumu. Htio bih ju potom svući jednim prstom jer je omotana poput mumije; a oko mog prsta će biti umotana drevna platnena knjiga, udžbenik etrurskih izraza; aska eleivana biti će prislonjena na njene usne; sjetit će se svih napjeva njenih predaka i svih običaja inicijacije.
*
Tad će kristali prijeći u moje oči i postat ću njezin učenik.







 II. slika




A ona veli, ne, ne još, bit ćeš sapet od spoznaje i sit od sidrenja u uvale uvelih tajni. Podijelimo ovu bocu, učinit ćemo da je nektar koji se širi krvožiljem poput rodoslovlja.
*
Popuštam zbog trpkosti koja predočava tek iskorak u stranu mojih lenti vremena; bio si, veli, i tu negdje, postrance, svejednako si dodirivao stijenke.
*
Unaprijed smišljam staze za naše nemušte koračnice, pitam se koliko težak instrument ona nosi i da li joj je teško remenje. Kao da sluti moje pitanje, kristalooka pali radio, crpeći akumulatore svemirskih antena pune se menzure našeg već pripremljenog scenarija. Imam dozvolu za opuštanje; pečaćena je na njenim usnama, potpisana na njenoj koži.
*
Kad nam zapne priča zarez je onaj koji će podsjećati na plug u moj rečenicama koje mirišu na memljivu zemlju. Mogu od njega izvući oratorij ili oranicu; krv i troska rezonirat će u uskom pojasu opijene prijemčivosti. Iluzija je da razumije; iluzija je da joj prenosim ono što od nje upijam u cik-caku sočnijem od meandra kaktusa u vrućem popodnevu kad Sunce plavim usijanjem podcrtava tišinu zrelošću i zrikavcima. Preskočio sam ručak i večeru da bih ju upoznao; kruljenje mog želuca je zatezanje konopa što odapinje katapulte usmjerene njoj koja je vječno i dvorac i njegov tvorac.
*
I dok je utvrda, najgori vojnik se može diviti njezinim zidinama. Prekida me (ovdje od katapulta postajem konop). Ne smeta me nova tišina; od naših cigaretnih dimopleta i Eskulap bi zaječao od zavisti. Diše i mojim dimom piše što cirkulira u karcinomenklaturi.
*
"Volim suhi cjevasti zvuk koji ti naslućuje misli."
 *
Znaš, prešao sam crtu gdje sam u tvojoj najdubljoj intimnoj misli barem krajputaš. Što god izgovoriš bit će dobro, koketiranje je postalo rikošetiranje. Ljepljive su cerebralne opne.




2 komentara:

Unknown kaže...

Rodio si se 200 godina prekasno. Da nisi, učili bi o tebi u školi. Moje poštovanje, umjetniče!

Enver Krivac kaže...

eh.